﻿

Abstract Title: *
Arheoastronomsko istraživanje Feliks Romulijane

Authors: *
Aleksandra Bajić i Milan Dimitrijević

Institution: *
Društvo "Vlašići", Beograd, Srbija

Preferred format: *
Oral

Abstract Text: *
Feliks Romulijana je jedan od poslednjih spomenika rimske monumentalne 
arhitekture, koja je u jasnoj vezi sa klasičnim rimskim politeizmom. 
Sastoji se od fortifikacije u kojoj se nalaze rezidencijalni kompleks, 
dva hrama, terme i žitnica kao i od sakralno-funerarnog kompleksa na 
susednom brdu Magura, oko 1km istočno od fortifikacije, gde postoje dva 
velika tumulusa i dva mauzoleja. Arheolozi smatraju da su tu sahranjeni 
posmrtni ostaci cara Galerija (Galerius Valerius Maximinus Augustus) i 
njegove majke Romule. Pored ovih građevina, na prevoju koji vodi do 
Magure postoje ostaci raskrsnice, gde se put ka rezidencijalnom kompleksu 
ukrštao sa putem ka Maguri. Na raskrsnici je bio sagrađen Tetrapilon. 
100m južno od Tetrapilona se nalaze i ostaci velike pravougaone 
građevine, koja je ispitana samo sondažno. Utvrđeno je da je bila bogato 
ukrašena mnoštvom kockica mozaika, od kojih je dosta pozlaćeno, što 
ukazuje na važnost građevine. Poznato je da su Rimljani koncipirali svoja 
naselja prena stranama sveta, da su Cardo i Decumanus imali veoma 
značajno mesto u rimskoj arhitekturi. Takođe je poznato da su određivali 
svoje praznike prema astronomskim događajima (izlasci i zalasci Sunca i 
zvezda), o čemu je pisao Ovidije u svom delu Fasti. Ovaj rad je pokušaj 
da se utvrdi koji su praznici slavljeni u Feliks Romulijani i koja su 
božanstva smatrana zaštitnicima njenih žitelja. Ikonografske predstave, 
nađene na lokalitetu u obliku skulptura, reljefa ili mozaika upućuju na 
slavljenje Dionisa i Arijadne, Jupitera, Herkula i Eskulapa i verovatno 
Demetre i Hekate. Pretpostavka je da su njihovi praznici određivani 
posmatranjem Sunca i zvezda proverena je (nakon geodetskog snimanja 
horizonta) korišćenjem astronomskog softvera RedShift 7. Stajne tačke za 
posmatanje su određene prema pravilima rimskog graditeljstva. Ispitani su 
međusobni odnosi građevina sakralno funerarnog kompleksa te je nađeno 
nekoliko astronomski značajnih pravaca. Rezidencijalni kompleks Feliks 
Romulijane ima jednu glavnu ulicu, u pravcu istok-zapad, dakle Decumanus 
Maximus, koja se proteže od glavne, istočne kapije (Porta Pretoria) 
starije fortifikacije, do zapadne kapije (Porta Decumana). Ne postoji 
ulica u pravcu sever-jug, dakle, nedostaje Cardo Maximus, a samim tim i 
razlog da glavna geodetska tačka kompleksa (Groma, Umbilicus) bude na 
spoju tih ulica. Zato je pretpostavljeno da se ta glavna tačka nalazila 
na najvišoj tački rezidencijalnog kompleksa, na zapadnoj kapiji starije 
fortifikacije (Porta Pretoria). Nakon astro-geodetskog snimanja iz te 
tačke, utvrđeno je da je severno podnožje manjeg tumula na Maguri tačno 
na geografskom istoku, što je provereno i na satelitskim mapama 
(Pretpostavljena Groma i severno podnožje manjeg tumula imaju potpuno 
istu geografsku širinu). Dalja analiza, u kojoj je korišćen astronomski 
softver Red Shift 7, je pokazala da su građevine na Maguri u stvari 
precizni orijentiri na horizontu, koji omogućavaju utvrđivanje datuma 
važnih praznika, te da su ti praznici u potpunoj korelaciji sa 
ikonografskim predstavama, koje su nađene na arheološkom lokalitetu. Time 
je pretpostavljena pozicija glavne geodetske tačke rezidencijalnog 
kompleksa postala znatno verovatnija. Strukture na istočnom horizontu 
Strukture na Maguri (tumulusi) predstavljaju precizne orijentire na 
horizontu i za posmatrače iz hramova na lokalitetu (manji hram u severnom 
i veći u južnom delu kompleksa). Posmatranjem izlaska Sunca iz hramova su 
se mogli odrediti glavni praznici, i to oni isti, koji su se mogli 
odrediti posmatranjem sa Grome. Lokalitet je interesantan za 
arheoastronomsku analizu iz nekoliko razloga: rimski vladar koji ga je 
zidao nije bio rimskog porekla, otac mu je bio Tračanin a majka Dačanka. 
Ispostavlja da su i lokalne tradicije imale svoj udeo u koncipiranju 
njegovog memorijalnog kompleksa; Feliks Romulijana je jedno od poslednjih 
mesta u Evropi na kojima se može ispitivati veza astronomije sa rimskom 
politeističkom religijom. Veoma brzo po njenoj izgradnji, nova religija 
će izvršiti radikalnu desakralizaciju neba i nebeskih tela. Nebeska tela 
više neće biti Numina Divina, već će postati obične grudve materije u 
rukama novog, jedinog boga; na kraju, arheoastronomska analiza može da 
pomogne u definisanju redosleda izgradnje pojedinih građevina u 
kompleksu.

